PASS it FORWARD SKILLS CAMP

Kamp za igrače američkog fudbala „Pass it Forward“ – Kočevje, Slovenija, 25. – 28. jun 2017.

Klub američkog fudbala „Mustangs“ iz Ljubljane u saradnji sa klubom „Wild Hogs“ iz Kočevja organizuju skil kamp za više pozicija u američkom fudbalu (QB, WR, RB, CB, DE, O i D-line) za igrače od 6 do 21 godina, i to u Kočevju u Sloveniji, na stadionu Gaj (Cesta na stadion 7) od 25. do 28. juna tekuće godine.

Ciljevi organizovanja kampa su razvoj psihofizičkih predispozicija mladih sportista, širenje znanja i veština u američkom fudbalu u Sloveniji i na Balkanu i povećanje kvaliteta igre i treninga američkog fudbala u istočnoj Evropi.

Na kampu je planirano da se organizuju treninzi dvaput dnevno, koje će voditi 5 trenera iz Sjedinjenih Država, 4 trenera iz Srbije i 6 trenera iz Slovenije, a koji će uključivati treninge snage, agilnosti i veština za svaku poziciju, kao i predavanja o ishrani i sprečavanju povreda . Tokom kampa biće obezbeđene i medicinske usluge.

Prijave su otvorene od 1. do 15. juna, a cena kampa po osobi iznosi 95 EUR. Za plaćanja do 28.5.2017. obezbeđen je „early bird“ popust od 20%.

Kontakt za prijavu na kamp:

Fejsbuk stranica: Mustangs Ljubljana

E-mail: info@mustangsljubljana.si

Telefon: +386-70-332-737

Sajt: www.mustangsljubljana.si

Ovaj kamp organizuje ljubljanski klub američkog fudbala „Mustangs“, čiji je osnovni cilj razvoj beskontaktnog i kontaktnog američkog fudbala među omladinom Slovenije starosti od 6 do 20 godina. Ove godine su se udružili sa klubom „Wild Hogs“ iz Kočevja, gde je i planirano održavanje najavljenog kampa. Stoga smo ovom prilikom pozvali naše prijatelje Viki Korelc, predsednicu kluba iz Ljubljane i njihovog generalnog menadžera, Aljošu Kousa, da neformalno porazgovaramo o predstojećem kampu, o sportskim trendovima i napretku američkog fudbala u Sloveniji, kao i o uticaju sporta na razvoj omladine. Za Balkan, naravno, jezik nikada nije predstavljao barijeru.

Kada se javio američki fudbal u Sloveniji i kako se razvijao?

Viki: Američki nogomet se pojavio u Sloveniji prije 15 godina, započeli su ga Ljubljana „Silverhawks“. Došao je jedan gospodin koji je preko vjere htjeo da širi i taj sport, nakon njih dugo nije bilo klubova; prije nekoliko godina su počeli i drugi klubovi da se prave i šire.  Nakon 15 godina imamo u ZANS-u (Zveza za ameriški nogomet Slovenije) trenutačno ukupno 13 klubova, od ove godine 14 jer je nastao još jedan novi klub; meni je osobno najdraže je to, da prije 3 godine kad sam stupila u kontakt s ovim sportom nije bilo puno djece u ovom sportu u Sloveniji, samo je jedan klub počeo da se bavi sa djecom – Domžale „Tigers“ i nekoliko djece je bilo kod Ljubljana „Silverhawks“, a danas imamo već 5 klubova i sve selekcije U9 – U17 za fleg fudbal u savezu, među njima i moj klub naravno, „Mustangs“ Ljubljana.

Viki Korelc – Foto: Sabina Tomažič

Aljoša: Pa vjerujemo da se je javio prije petnaestak godina, kad su počeli „Silverhawks“ sa svojom tekl ekipom. Malo nakon toga pojavio se i fleg fudbal kojeg su isto pokrenuli „Silverhawks“ u Sloveniji, oni su na neki način pioniri ovog sporta. Nakon toga počeo se polako pojavljivat američki fudbal i po drugim mjestima (Kranj, Maribor, Domžale, Murska Sobota, Slovenska Bistrica itd.) i sad ima nekih 6 tekl ekipa i 8 fleg timova. To jeste za malu Sloveniju veliko. Iz godine u godinu raste američki fudbal i sve više ljudi i trenira.

Slovenija je Srbiji već jako poznata kao centar sportskih dešavanja vezanih za američki fudbal i već su u prošlosti organizovane utakmice između ženskih i muških timova. Kako je u Sloveniji viđen američki fudbal kao sport, koliko je popularan i da li se profesionalizuje?

Viki: Američki nogomet je u Sloveniji u poslijednje vrijeme najbrže rastući sport, pogotovo od kad se radi sa djecom, jer sport je dobio na popularnosti i puno više ljudi zna o čemu se radi zbog prezentacija po školama, a i sve više djece se po parkovima igra drugačijom loptom i ne okruglom. Ali teško je; svaki klub se mora sam finacirat jer za sada još nismo na toliko visokom nivou kao košarka i obični nogomet, ali nema predaje. Smješno mi je da kažete da smo mi centar američkog nogometa, po  mojim iskustvima mislim da je Srbija daleko ispred nas, što se tiče kvalitete igrača, saveza, broja klubova i osvojenih naslova.

Aljoša: Pa jeste. Svake godine trudimo se napravit nešto novo vezano za američki fudbal. Dosad su se organizirali i prvenstva i turniri, prošle godine smo napravili prvi „Pass it Forward“ kamp koji je postavio neke temelje koje smo ove godine čak nadgradili. Više-manje je problem u tome, što ljudi misle – pogotovo roditelji – da je to sport koji nije dobar za djecu jer se previše “tuku” i kao mnogo agresivan je sport. Ali ne znaju da do 15. godine nema kontakta i da se uče disciplina i timski duh, kao i da je škola jos uvek prioritet. Za sada ima još previše loše konotacije, ali sa ovakvim kampovima radimo na tome, da je više ne bude.  Sve je popularniji američki fudbal, i mi radimo isto na tome da postanemo prvi profesionalan klub na Balkanu i u Evropi, u kojem će bit zaposleni ljudi, i da naučimo našu djecu svemu, da mogu dobiti punu stipendiju na koledžima. A mislim da smo još daleko od toga da igrači budu plaćeni kad igraju za svoje ekipe kao u NFL-u.

Po koji put se organizuje ovaj kamp i otkuda ideja da se takav kamp organizuje u Sloveniji i da se otvori za druge zemlje?

Viki: Ovo je drugi put da organizujemo taj kamp, već prošle godine smo ga organizirali uz pomoć naših dobrih prijatelja iz Hjuston Teksasa, „His Print Ministries“ – to je vjerska organizacija koja godinama već pomaže klubovima iz Europe sa kampovima i opremom, oni su i partneri našeg kluba, ove godine su se odlučili takav kamp u julu praviti u Srbiji; tako smo se ja i Kenric Meknil (bivši igrač Teksasa) i naš generalni menadžer Aljoša Kous odlučili da ove godine pravimo kamp sami i da ga podignemo na malo veći nivo, i pošto Kenric poznaje dosta igrača iz NFL-a, sadašnjih i bivših, rekao je: „Zašto ne bi pokušala sa njima?“ I nažalost ih je većina zauzeta sa svojim kampovima, ali javio se Džerod Džonson. Meni osobno je najbitnija pozicija koju želim pružati da se razvija pozicija kvoterbeka (QB), pošto znamo da je to vječiti problem u našim državama, klubovi radije kupuju „Amere“, odnosno igrače za sezonu, umesto da sami izuče dečke od malih nogu, ali bez obzira na to, svaka pozicija u ovom sportu je važna i to je i čar športa; tako smo potražili trenere za sve pozicije a kamp će vodit  Kenric Meknil i Džerod Džonson, koji u Teksasu godišnje učestvuju i održavaju jako puno kampova na visokom nivou.

Zašto smo otvorili kamp za ostale? Prvo zato jer sam sama djete Balkana. I jer želimo da se zemlje povežu međusobno i da povežemo djecu i da radimo zajedno; ja kažem „ZAJEDNO SMO JAČI“ J Pogotovo mi je veliko zadovoljstvo raditi sa vašim savezom, jako sam zadovoljna vašom organizacijom i profesionalizmom jer sam već učestvovala na vašim događajima i uvjek ću da sudjelujem dokle god budem imala riječi u našem savezu.

Aljoša: Prvi put je baš u takvom izdanju, za toliko ljudi i da bude baš „positioning“ i „skills“ kamp kao prvi u Europi. Dolaze 4 Americka trenera, jedan je za poziciju „QB“, drugi za „WR“, jedan za „Offense“ i jedan za „Defence“. Toliko imamo potenciala na Balkanu, zasto ne bismo gradili na svojima kvoterbekovima, a ne da ih svake godine importujemo.

Ideju je dobila naša predsednjica Viki; a zašto baš u Sloveniji? Pa zbog jednostavnog razloga. Najbliži smo svim zemljama, tako možemo dobit što više različitih nacija i mogu da se povežu, druže i da se djeli znanje iz generacije u generaciju.

Šta biste istakli kao jedinstveno ili posebno u vezi sa kampom „Pass it Forward“?

Viki: Jedinstveno i posebno je to što je to PRVI takav kamp u Sloveniji, što je namenjen isključivo djeci ispod 21 godine i što u njemu sudjeluju ljudi koji obožavaju rad sa djecom i koji rade sa srcem i imaju super rezultate. Zašto „Pass it Forward“? Jer djecu našu od malena učimo disciplini, timskom duhu, poštovanju i što je najbitnije učimo ih da to ŠALJU DALJE i da vraćaju to ljudima; dobro se dobrim vrati,  stariji treba da pomažu mlađima, brži sporijima …

Aljoša: Bit će to vrlo zanimljiv kamp na kojem će se po prvi put radit “combine” i snimat će se. I kad se proširi reč po Americi vjerujem da će različiti skauti iz srednjih škola i sa koledža pronaći ono što traže. I kamp će da bit na visokom nivou. Imamo lječničku ekipu, 2 fizioterapeuta, muziku, učionice, hranu, druženja, sve.

U prijavi naglašavate da vam je značajno širenje američkog fudbala i u drugim mestima u Sloveniji. Koliko mislite da je decentralizacija sportskih aktivnosti bitna za njegov razvoj?

Viki: Više gradova, više klubova i više zanimanja za sam sport; nije dovoljno da samo metropola zna za sport, nego i ostali gradovi, mali, veliki! Želim da ljudi po cjeloj Sloveniji vlastitim očima vide kako je to super sport i želimo razbiti stereotipe. „Pass it forward” će postati naša tradicija, no već i jeste i sljedće godine planiramo već 4 kampa; i ako bude kako treba, nadamo se da ćemo doć i kod vas.

Aljoša: Pa jeste bitna. Pogotovo zbog toga jer radimo svi za istu svrhu. Za djecu. Za njihov psihički i fizički razvoj. Nadamo se da će i sponzori polako vidit našu namjeru, da ne radimo za nas nego za djecu i njihovu budućnost.

Kako će sport promeniti svet?

Viki: Sama sam trenirala mnogo sportova, cjeli život bila sportašica, ali do prije 3 godine nisam vidjela vjećeg timskom sporta no što je američki nogomet, taj sport daje puno više nego samo rezultate, golove (TD), daje im prijatelje za život, daje im disciplinu, pomaže djeci sa poremećajem ponašanja, hiperaktivnoj djeci, pomaže im u školi; mi u našem klubu radimo izričito samo sa djecom, i u posljednje 2 godine ne možete da vjerujete koje promjene kod djece, koji rezultati – ne samo na terenu nego i u školi, bolja koncenrtacija i naravno i motivacija. Ovaj sport ne mijenja samo djecu, nas predsednike, trenere; ovaj sport mijenja svijet! Kako? Tako što uzgaja ljude, pretvara djecu u bolje ljude i sa time pravi bolji svjet.

Aljoša: Svet verovatno neće, ali naše države i decu sigurno hoće, ako ništa drugo, onda će im pomoć sa stipendijama i u akademskoj sferi.